Slovenija, 2002. Sekvestrirano 300 pasa.


Milena Močivnik,slovenska  spasiteljica napuštenih pasa 1994-2002.

Priča o Mileni Močivnik iz Dola kod Borovnice u Sloveniji je biblijskih razmjera. Priča o dobru i zlu u par koraka.
O ljubavi mase prema jednoj ženi i linču koji je nastupio pokrenut interesima.

O spektakularnoj akciji policije kojom je Mileni oduzeto 300 pasa i  prebačeno za udomljavanje za Austriju i Njemačku!

O sukobu zaštitarskog mentaliteta žene koja je voljela životnje i tehničkoj logici da životinje treba
selektirati, čipirati, sterilizirati i deportirati.

Priča sadrži elemente od zanosa do prijetnji, provale u kući, optužbe za trgovinu drogom,cjeniku mefijaških prijetnji unutar zaštitarskih krugova,  pohlepi i zanosu, o knjizi o Mileni u kojoj su akteri nazvani “ledenim ubojicom”, “gnojnim čirom”, a Milena kao ljudska žrtva u gomili interesa…

Pročitajte priču o Mileni


PRIČA O MILENI,

Milenu su štovali za sveticu, majku svih pasa, prvu zaštitnicu životinja u Sloveniji.
Milenu  su svečano primali predsjednici Slovenije.
Odlikovana je kao Slovenka godine i tako sve dok  na dan 19. oktobra 2002. , organiziranom akcije policije i veterinata, a nakon deset godina njezinog aktivnog bavljenja napuštenim psima, se upalo na njeno imanje i usprkos njenom protivljenju  došlo je do sekvestracije  300 pasa i mačaka .

Spektakularna akcija stresla je slovensku javnost.
Milenine pristaše sukobile su se sa predsjednicom njemačko austrijske organizacije za zaštitu životnja Tierhilfe Suden i članicama koje su prisustvovale oduzima pasa.

Policija ih je razdvajala…. Došlo je do teških riječi , vukli su pse po dvorištu i utovarivali u tovarne kamione, kasnije su očevici pričali da su neki psi pritom ozlijeđeni ali su Tierhilfe Suden to demantirali i rekli da je pas bio sediran…

A kako je do svega toga došlo?

Još par mjeseci prije toga Milena je u svom azilu držala  otvorene dane , ljudi su kod nje udomljavali ili ostavljali pse, a sve je to snimala medijska javnost i objavljivala fotografije nasmiješenih Slovenaca i psića u naručju koji su hvalili Milenu…

DAN POSJETA U AZILU I UDOMLJAVANJA http://www.vrhnika.si/?m=news&id=6242

POVIJEST MILENINOG UZDIZANJA! Od  prijestolja do rušenja u  blato

Milenu su mediji naprosto obožavali. SVI  su je hvalili. Predsjednik Kučan je o njoj imao divno mišljenje.
Milena je postala slovenska heroina. 1993. proglasili su je Slovenkom godine radi iznimne humanosti.

Ona je voljela životinje , željela samo to raditi u životu, skrbiti se za napuštene , mediji su o njoj pisali jednom nakon što su je otkrili  i tako je sve veći broj ljudi dovozio Mileni napuštene životinje koje su nalazili po Sloveniji.

Nije ona bila osoba koja je zvala medije, mediji su išli za njom. Bila je medijska zvijezda, osoba koja se žrtvuje za opće dobro, kolektivna savjest Slovenije u odnosu na napuštene životinje kojih je bilo sve više,a azila još nije bilo.

Milenu su obožavali su i tadašnji začetci   slovenske zaštitarske scene  koji su iza Milene gradili bolju budućnost za napuštene životinje Slovenije, a poneki i svoju buduću karijeru.

VEĆ OD MALENA….
Već od malena Milena je bila drugačija. Imala je 6 godina kada je znala premotati krilo ranjenoj ptici.
Pričala da se želi baviti životinjama.
Kao odrasla osoba ona je cjelovito, uložila sebe potpuno, svoju  samopožrtvovnosti i ljubav u odluci da  pomaže napuštenim životinjama tako da je to postepeno  snažno ugrozilo osjećaj dobrostanja kolektivne slovenske zaštitarske scene ( a i šire )

IT,’S ALL ABOUT MONEY

Ljudi koji su Milenu  najviše hvalili, najprije su joj se približili, odlučili pomagati, otvarali žiro račune za pomoć Mileni te pozivali narod na podršku, a potom kada se novac počeo slijevati postali su Milenini najveći oponenti, pokretači lavine

Meta Malus, astrologinja koja se nakon par godina oštro krenula protiv Milene pisala je da bi trebalo još puno tako humanih ljudi na svijetu poput Milene…

Hvalio ju je i Roman Turšek iz Društva protiv mučenja životinja Trbovlje koji je kasnije također postao jedan od njezinih najvećih oponenata.  Tada je pisao u zanosu od ženi kojoj je veliko srce i koja sa lakoćom hrani 150 životinja i za sve njih se brine sa puno ljubavi i brige.

Pisali su o Maksu, vučjaku kojeg je bezdušni vlasnik izbacio iz jurećeg automobila i oštetio mu kralješnicu, a Milena ga uzela u naručje i umirivala dok su ga liječili…

Prvo negativno pismo protiv Milene odaslano je 1994. iz Društva za zaštitu životinje, Ljubljana.  U pismu su glavni i odgovorni obrazložili prekid suradnje sa Milenom jer “nije htjela udomljavati pse”

Pustimo sa strane ispravnost činjenica da je Milena sigurno imala dobre razloge da prvo dobro razmisli prije nego nekome da psa i usredotočimo se koji su glavni razlozi za seriju napada na Milenu!

Milena je postepeno dobila gotovo 300 životinja.
Ona nije imala ni volje ni potrebe da iz toga radi posao. Ona je to radila iz čiste ljubavi i osjećaja da želi životinjama pomagati.
Toliki broj životinja kod Milene bio je društvena posljedica napuštanja životinja o kojima se nitko od strane društvene zajednice Slovenije nije skrbio na pravi način. Milena je imala društvenu podršku za svoje djelovanje.
Ali samo podršku.

Ona nije imala ni poduzeća, ni udruge, ni žiro računa, ni bankovnog računa,a pasa je bilo sve više jer iz cijele su joj Slovenije dovozili pse .
Tako je Udruženje za pomoć psima iz Ljubljane, a kada je Milena postala zvijezda, pokrenulo opće društvenu akciju  prikupljanja financijskih sredstava i hrane za Milenine pse.

Milena je bila prostodušna žena ali je ubrzo shvatila da novac ne dolazi pasima nego nestaje putem te se zahvalila na suradnji i zatvorila Društvu DPMŽ LJubljana vrata.
I tu ja započeo početak Mileninog kraja.

Njezina prostodušnost i životna želja da pomaže je oštro odudarala od poduzetnosti određenih interesnih krugova.

Uz Društvo DPMŽ Ljubljana , novčane priloge za Milenine pse se počelo sakupljati i preko poduzeća kojeg su za tu namjenu ustanovile “astrologinja” Meta Malus i Jana Turk, poduzetnica koje su do tada silno  hvalile Milenu.

No i ovdje nije štimalo sa parama.

Tako se i njima  Milena u augustu, 1984. zahvalila na suradnji i to je bio sudbonosni početak kraja Milene kao heroine
i početak Milene kao “luđakinje”

LINĆ , PRIJETNJE, PROVALA U KUĆU I UNIŠTENJE INVENTARA

Za sve to vrijeme Milena se požrtvovno brinula za oko 300 životinja. Pričalo se da je protiv sterilizacije, protiv uspavljivanja bolesnih pasa, da ona sjedi do njih dok ne umru prirodnom smrti, njezina je ljubav prema njima bila narodska, izvorna , bez pouke o čipovanju, sterilizaciji ….

Na vijest da se preselila na novu lokaciju , da je kupila kuću,  u časopisu u kojem su je do  hvalili,a koji je uređivala Meta Malus, žena sa kojom je Milena prekinula suradnju , otvoren je napad . Objavili su da Milena otvara bordel te da će u kući trgovati drogom.

Milena je , po nalogu Inspekcije, morala iseliti i pse i odselila se na imanje , na napušteni teren kraj Celja.
Dok je praznila posjed, nepoznat joj je netko ubio par pasa. Provaljeno joj je u kuću, razbijen inventar….

U to vrijeme je Roman Turnšek, još uvijek u u svojoj kolumni pisao da su glasine protiv Milene krenule u trenutku kada su se “poduzetnice” sudarile sa Mileninim potenim i dosljednim karakterom. No, nije dugo trajala ni njegova podrška.

Već za mjesec dana i Turnšek se okrenuo protiv Milene objavivši da je njegovoj suradnji sa njom konac!

Turnšek koji je još par mjeseci nakon prekida suradnje sa Milenom sakupljao novčane donacije pod nazivom :”Za tužne oči pasa sa Visokog!” pridružio se ekipi za linč.
Sam je priznao da su preko žiro računa Trbovlje , a od strane građana, sakupili jako puno novaca za Milenu i njene pse jer su joj ljudi vjerovali!.
Odjednom je postao gromoglasan :” Ona nikome ne želi davati pse! Nitko za nju nije dobar udomitelj!”
Napao ju je da nema legalan azil, da je to mučionica, prljava i zanemarena, da ne zna sa životinjama, ni sa novcem osim kada je njoj u korist.

Za Intervju u 1995. je izjavio da Mileni nije davao novce jer mu ona nije ispostavljala račune, da je sakupio ogroman iznos za Milenine pse, da je nastavio sakupljati sredstva premda njegovo Društvo godinama nije više bilo registrirano.

Meta Malus, Jana Turk, Matjaž Urleb, Mateja Lindič in Roman Turnšek so postali zagrizeni borci protiv Milene. Na novinarskim stolovima u najrazličitijim časopisnim redakcijama je bilo na tone materijala protiv Milene . Posebno tragično tragično novinarsku vlogu je odigrala Alma Lorenz koja je napisala da pse treba Mileni oduzeti :”Bez milosti!

Tako se i dogodilo!

Uloga TIERHILFE SUDEN, NJEMAČKO AUSTRIJSKE ORGANIZACIJE
Link :http://www.tierhilfe-sueden-austria.at/index.html#center

Otprilike SE u isto vrijeme u cijelu priču oko Milene uključuje i njemačko-austrijska organizacija za zaštitu životinja “Tierhilfe Suden!”

Odlučili su joj pomoći. Financijski te organizacijski.
Krenulo je istom putanjom, najprije su nahvalili Milenu kao osobu sa najboljim azilom u ovom dijelu Europe. Hvalili su njezinu požrtvovnost.

Milena je postepeno pristajala na njihove prijedloge. o obveznom mikročipiranju svih pasa, sterilizacije ženki ali kad je bila riječ o kastraciji mužjaka suprostavila se. I klasika : da ne želi udomljavati pse!

Sudenhilfe ne navodno uložio oko 30 000 Eur u njezin azil i htio je kontrolu. Milena se opirala.

U to je vrijeme ( april, 2002. , Milena je iza sebe već imala 8 godina karijere u skrbi sa psima! Osam godina opće društvene pomoći !) ministar slovenske Vlade  Franci But imenovao poseban odbor, koji je trebao riješiti tekuće probleme u azilu Milene Močivnik.

Odbor su činili slijedeći članovi :

  •  Irena Megušar – Savjetnica Vlade  R Slovenije,
    Anej Sam
    – slobodnii novinar i autor mnogih knjiga, između ostalih i knjige o Mileni koju je objavio nakon akcije sekvestracije 300 pasa gdje je oštro osudio učešće brojnih potikača linča protiv Milene
    mag. Primož Šterbenc– asistent na FDV.Radi želje da se odnos između Tierhilfe Suden i Mielene pobošlja Odbor je odlučio sudjelovati sa Tierhilfe Suden, njemačko austrijskom organizacijom.Nadzorni odbor je trebao pokrivati dio UDOMLJAVANJA pasa u ruke novih vlasnika te za opće uvjete bivanja i hrane u azilu .Tierhilfe Suden će nastaviti financirati Projekt u suradnji sa Veterinarskim fakultetom Ljubljana koji će ispostavljati račune. Sve je to bilo koordinirano na visokoj razini Vlade R Slovenije.

    • Kontaktna oseba nadzor odbora je bila Irena Megušar, el mail: Irena.Megusar@gov.si. pri Vladi R Slovenije

SPEKTAKULARNA AKCIJA ODUZIMANJA 300 PASA

Njemačko austrijska Organizacije Tierhilfe Suden sudjelovala je VURSu , dirketor Zoran Kovač da se psi moraju oduzeti, a da se Mileni može ev. ostaviti limitiran broj pasa, do 5 pasa.
Dva člana Nadzornog Odbora su bila protiv takve Odluke ali ništa to više nije moglo zaustaviti.

Sugerirali su da je  Milena hordašica, psihički bolesna osoba koja ne može dobro skrbiti za sve te pse.

I odlučeno je ! Psi će se Mileni oduzeti i razmjestiti na drugim lokacijama!

U oktobru, 2002 u rano jutro pokrenuta je spektakularna akcija.

U akciji je sudjelovala Veterinarska Uprava R Slovenije, jake snage policije , njemačko austrijska organizacija Tierhilfe Suden , članovi njemačke austrijske organizacije koji su doputovali u Sloveniji da na licu mjesta promatraju oduzim pasa od Milene.

Tijekom akcije došlo je do  incidenta, kada je Primož Šterbenc, asistent na FDV , član Nadzonog Odoba za kontrolu azila Milene i  član Mirovnog  inštituta, fizički napao  predsjednicu “Tierhilfe Süden za Austriju,  Birgit Reuter, tako da je morala posredovati policija.

Strasti su se razbuktale, kako je iz razvoja kasnijih događanja bilo razvidno , članovi Nadzornog Odbora ( dvoje od troje) su bili na strani Milene ali ništa nije moglo zaustaviti to što se dogodilo uz suglasnot Vlade Republike Slovenije,a na sugestiju njemačko-austrijskog Udruženje Tierhilfe Suden.

Azil je ispražnjen od svih pasa, a Mileni su ostavili njih 5¨!!!

Svi psi su odvedeni na novu lokaciju
vir: http://www.povazay.com

Uzalud su ljudi protestirali ispred azila. Psi su ukrcani na kamion i odvedeni, Kako psi, tako i mačke i ostale životinje. Bilo je sve zajedno oko 320 životinja na tom jednom mjestu.
Ubacivali su sve na jedan kamion, socijalizirane i nesocijalizirane pse, bolesne i zdrave, mužjake alfe i agresivne ženke; sve ono što su Mileni predbacivali ponovilo se tijekom oduzimanja pasa, svjedočili su očevidnici.

Postavilo se pitanje što od svega toga ima VURS? Zašto ih je odjednom zasmetala ta navodna Milenina nekooperativnost?
O kakvim je veterinarskim poslovima i interesima interesnih skupina tu bila riječ?

Možda se odgovor krio u činjenici da su pse odvezli, postepeno za Austriju i Njemačku,a neki i za Čehoslovačku?

Svakako će biti teško bilo što dokazati

Pitali su se čemu prisustvo aktivistica iz njemačko austrijske organizacije koje su doputovale da svjedoče događaju….Puno je bilo pitanja,a li psi su oduzeti i odveženi na razne lokacije s ciljem da se sve bolesne, nesocijalizirane i agresivne eutanazira,a ostalima nađe udomitelj .


KRAJ MILENE

I tu je bio kraj Milene , koju su svi na početku hvalili kao najbolji azil na tom području Europe. Pa tako i Tierhilfe Suden koji su uz “astrologinju” Metu Malus i ostale financijske stjenice koji su za Milenu prikupljali sredstva odlučili Milenin pad.

Za neke ljude Milena je bila primjer plemenite i osvještene osobe. Za druge je  bila problematična osoba, bolesna hordašica ili su pričali da su joj psi  krinka za kriminalne aktivnosti!

I onda odjednom kao da je nikada nije bilo.

Muk!

No zaboraviti na Milenu Močivnik je bilo nemoguće.

KNJIGA O MILENI

  1. Anej Sam, član Nadzornog Odoba za pomoć azilu Milena  je po akciji sekvestracije pasa sakupio svu dokumentaciju i napisao knjigu o Mileni koja je poput krimića.

Svjedoči oštro protiv ljudi koji su doprinjeli Mileninom padu.
Definirao ih je stjenicama , ledenim ubojicama, gnojnim čirevima, iemnom i prezimenom prozvao za rušenje Milene. Postavio niz pitanja.
Prozvao prva transporte napuštenim životinjama iz Bosne i Hrvatske put Austrije i Njemačke,a  bila je riječ o 2002-2003 godini…

Knjiga koju valja pročitati!

Na sva ta pitanja i oštre kritike prozvani nisu nikada odgovorili niti uložili kazneni prijedlog protiv autora knjige o Mileni, protiv Anej Sama.

Knjiga je u javnosti digla veliku buru, prozivao se direktor Vursa Zoran Kovač protiv koga je malo potom dignuto par kaznenih prijava koje se godinama vukle po sudu po skroz drugim temama, a redatelji i prvi kritičari Milene su nestali sa scene.

Medije je odjednom pokrio val šutnje. Mediji koji su prije hvalili Milenu, pa kritizirali Milenu su odjednom zašutjeli! Dobili su nalog?

Ljudi su rogoborili danima ispred Mileninog azila ali se postepeno razišli.

Sve je pokrila tišina.

Jedina dobra stvar jest da su se nakon toga po Sloveniji postepeno počeli otvarati službeni azili za smještaj i skrb o napušteniom životinjama.

A Milena ?

Milena je preživjela par teških operacija, pobijedila samu sebe, svoje srce. Preživjela je i teški zahvat na srcu.

Danas je Milena aktivna, radi 16 h na dan, očo i lice su joj živi i puni energije. Skrbi o desetak napuštenih životinja, sama, daleko od slave medija i podrške “političkih ” i inozemnih struktura.

Milena je ostala dosljedna sebi – u sukobu sa silama interesnih skupina Milena je izgubila bitku ali je ostala dosljedna sebi.

A to je najvažnije, zar ne?

—————————————————————————-


Epilog :

Spektakularna akcija tadašnjeg direktora VURSa  Zorana Kovača (dan po akciji je bio proglašen junakom tjedna po ozboru radjskih slušatelja Val 202  ) je financijska konstrukcija oduzimanja pasa i njihove opskrbe, podjela plijena, izjave “pobjdenika” po akciji…ponudili su autoru knjige o Mileni, Anej samu dodatnu argumentaciju za poznata stajališta da je Milena -pozitivan lik, visoko moralna osoba a da su njzini protivnici nehumane osobe, potpuno neljudski pojedinci je šokiralo javnost

Iz knjige je kroz dokumentaciju jasno da su svi Milenini kritičari i napadači bili prethodno osobe koje su za Milenu sakupljale donacije, hranu i novac za pse

ALI da taj novac nisu stavljali na njen račun nego na svoj odnosno u svoje trgovine sa hranom za životinje

Kada je Milena ustanovila da njeni psi od tih donacija nemaju niošta ili nešto “simbolično” je “pomačaima ” otkazala sudjelovanje
I od njih si napravila velike neprijatelje

Iz knjige Milena je jasno da je novac taj jedini faktor koji je ujedinio Malusovo, Turnška, Urleba … Svi su oni imali ta neka svoja “Udruženja za zaštitu životinja ” iako su to bile tek formalna sjedišta, adresa i ništa više od toga ,a javnost je mislila da je riječ o azilima i znali su da ako rastrgnu Milenu Močivnik da će novac koji je bio namijenje njoj stići njima na račun

Metode uništavanja Milene Močivnik išle su od priča da krijumčari drogu u tijelima nastradalih pasa, da zavodi svoju 9-godišnju kčer—–su bile stvarno zastrašujuće.

  1. Kao glavni neprijatelji Milene u to su vrijeme djelovali  istaknuti članovi slovenske animalističke scene u nastanku

( CITAT) : “Meta Malus (jasnovidka), Roman Turnšek (predsednik Društva proti mučenju živali Trbovlje), Matjaž Urleb (predsednik Društva za zaščito živali Ljubljana), Eva Dolinar (uradnica Mestne občine Ljubljana, članica različnih živalovarstvenih organizacij), Polona Samec (članica DZZŽ Ljubljana) …”
IZVOR :http://www.onezimosvet.si/nauk-zgodbe-o-mileni-mocivnik

  1. Podršku su joj pružali ( CITAT ) :” Lea Eva Müller (svetovalna direktorica WSTA London), Primož Šterbenc (univerzitetni profesor), Irena Megušar (uradnica Ministrstva za kmetijstvo), Anej Sam (samostojni ustvarjalec na področju kulture), Boštjan Pihler (ekološki aktivist iz Zasavja), Mira Omerzel Mirit (glasbenica), Tomo Korošec (univerzitetni profesor), Zlatko Pavlica (predstojnik Klinike za kirurgijo in male živali Veterinarske fakultete v Ljubljani), Zlata Čop (veterinarka iz Lesc), Suzana Vodnjov (predsednica Društva proti mučenju živali Koroške) …”
  1.   Sekvestraciju pasa iz Mileninog azila je koordinirao VURS ( državni veterinat )na nalog dikretora Zoran Kovač
  1. Pri oduzimanju pasa je sodjelovalo  avstrijsko-njem društvo za zaščito životinja Tierhilfe Suden. Predstavnici tog društva so prije trdili, da je odličan azil, jedan od najboljših u Evropi.
  1. Od dana kada su joj oduzeli pse, naloženo je Mileni da u roku od sedam dana odstrani sve dokaze da je tu ikada postojao azil. Gdje je sada bila sva ona elita koja ju je podržavala?
  1. Prvu skupinu ( protiv Milene ) su podupirali mediji :Vaso Gasar in Matjaž Kranjec (urednik oziroma novinar Nedeljskega dnevnika), Romana Dobnikar Šeruga (takrat urednica Nedela), Helena Kocmur (novinarka Dela), Marjan Raztresen in Alma Lorenz (novinarja Slovenskih novic), Glorija Marinovič (novinarka Večera), Urška Kmetec (novinarka Dnevnika), Polona Šeško (novinarka Maga), Sabina Obolnar (urednica One), Alenka Arko (novinarka POP televizije) …
  1. A za Milenu su “radili” slijedeći ljudi iz medija : Bernarda Jaklin in Vinko Vasle (Jana), Mirko Munda in Bojan Tomažič (7D), Miroslav Zidar (Kinolog), Borut Veselko (Kanal A) …
  1. Milenu su, jedno vrijeme, podržavali javni djelatnici iz visoke politike i državni službenici .
  1. Zanimljivo je da su tri direktora Veterinarske Uprave R. Slovenije  do Milene imale suprotne stavove.Za Zorana Kovača i Simonu Salamon, Milena je bila problem, a za Vidu Čadonić-Špelić je bila pozitivna osoba.
  1. I predsjednik R Slovenije ,Milan Kučan je o Mileni dijelio pozitivno mišljenje javnosti.

  1. I premda je autor knjige bio oštar i direktan pa je režisere uništavanja Milene predstavio živopisnim imenima : Meta Malus»ledena ubojica «; Roman Turnšek je »krvožedni šakal«; Matjaž Urleb »kriminalac gandijevskog lika«; Zoran Kovač je »čovjek-disketa, koji će završiti u zatvoru «; »da pravna država djeluje bi bila  Romana Dobnikar Šeruga već davno u zavtoru « … –, nitko od prozvanih nije ni pokušao osporioti navode knjige ,a kamoli d abi autora pozvali na sud

Premda su javni mediji knjigu izgnorirali ( posve razumljivo) brijne likove je knjiga uzbunila, čak i političke stranke , Boruta Pahora itd…

Odmah po iozlasku knjige su mediji neko vrijeme dali prostor Malusove, Turnška, Urleba … ali ubrzo je sve utIhunlo i danas ih nema nigdje ..neki njihovi najveći podupiratelji iz redova novinarstva su napustili novinarstvo , radi savjesti ili po savjetu šefa, to ne znamo

O Mileni se više nije pričalo,a država je postala puno opreznija kada Je riječ o civilnoj sceni “zaštitara životinja”

Iz knjige je bilo jasno da je nalogodavac akcije sekvestracije pasa  bio predsjednik slovenske Veterinarske Uprave koji je u toj prilici prilično velika sredstva namijenio nekim nevladinim organizacijama ( i Urleobovom društvu ) za usluge oduzima pasa

Dokumenti objavljeni u knjizi sugeriraju da je bila riječ o pranju novxca jer da je on Zoran “disketa” dobio svoj dio nazad. Uskoro je javnost saznala za drugi dio njegovih aktivnosti radi kojih je i danas u kaznenom postupku,a njegov ga partner protiv Milene Turnšek strastveno branio da je Kovač moralan lik, da je riječ o političkom procesu

Premda je knjiga napisana sa krvlju ( rekao bi Niče ) mediji su je ignorirali ali to nije spriječilo da se knjiga po knjižnicama ne traži komad više ,a po kuloarima prepričava sve što se o autorima te afere moglo reći

Naravno da je knjiga priredila autoru prilično neugodnih trenutaka u autorovom životu od strane javnosti koju je on proglasio neljudskom Internet je proradio, klevete i optužbe protiv autora uz prijetnje su krenule sa raznih izvora

Putem internetskih foruma je krenula lavina laži i prijetnji protiv autora Anej Sam je potražio zaštitu suda no sud je optužbe obio obzirom da su  tuženi Meta Malus i Roman Turnšek izjavili da se oni ne služe internetom te da ih je netko drugi potpisivao

Romanu Turšeku koji  je deset godina javno masakrirao Milenu Močivnik,a ustanovljeno je da je na nenamjenski bankovni račun sakupljao sebi donacije namjienjene njenim psima i dalje je dugo apelira na nježna “slovenska” srca da se novac može uplatiti na žiro račuin njegovog društva Trbovlje

U knjizi o Mileni čitamo :” Ja znam da je netko morao napisati knjigu. Knjigu o svetom žrtvovanju i knjigu o srcu koje je iskrvavilo za sve nas, ljude i pse. O srcu koje je prevazišlo najteže. pobijedilo je sebe. O srcu kojeg su na putu u nebeske visine pojele stjenice!”

Milena je svojim životom dokazala, naglasio je autor, da se u životu uvijek isplati ostati na pravoj strani

REFERENCE :
link http://www.onezimosvet.si/nauk-zgodbe-o-mileni-mocivnik

link: http://24ur.com/novice/slovenija/protest-podpornikov-mocivnikove.html

link : http://24ur.com/novice/slovenija/mocivnikovi-odvzeli-zivali.html

link :http://24ur.com/novice/slovenija/mocivnikovi-zavrnili-pomoc.html

link:http://24ur.com/novice/slovenija/mocivnikovi-zavrnili-pomoc.html

link :http://www.mojpes.net/modules/pomagajmo/index.php?id=2

link: http://www.mladina.si/94021/milena/?utm_source=tednik%2F200250%2Fclanek%2Fmilena%2F&utm_medium=web&utm_campaign=oldLink

Both comments and trackbacks are currently closed.
%d bloggers like this: