„Zapadna“ bajka za „istočne“ ljude ( psi ne vjeruju u bajke )



“Zapadna” bajka za “istočne” ljude . Psi ne vjeruju u bajke

„Odoše u bolji život , na Zapad, u Njemačku!“- rekla je Milka promuklim, čeznutljivim glasom, pogleda uprta u svoje blatnjave patike dok je smrznutom rukom zatvarala gepek sivog kombija prepunog pasa i mačaka, inozemne registracije.

Milka je volonterka lokalnog skloništa.

Dan i noć provodi u azilu. Dom joj prepun životinja, tri psa i 7 mačića.

„A što ću, našla sam ih na cesti,“ kaže Milka, „u šumi i odvela doma.“

Podvukli su joj se pod kožu, a ljubav je to,ljubav ne pita, ponese te, odnese…U slobodno vrijeme Milka je na Facebooku.
Oglašava pse i mačke iz lokalnog skloništa. Traži im topli dom.

A ne zna Milka da su uz nju, na internetu  i ljudi koji na životinjama zarađuju novac.
Novac, poput zlata otvara brojna vrata ali ne i Milkina.

Milka voli životinje, onako romantično, požrtvovno, pogleda ih u oči i izgori.
„Moram im pomoći, moram“ – grozničavo ponavlja Milka, tihim glasom.

Životinje su njena prva misao i posljednja.

Kad se uvečer zavuče, umorna i promrzla u krevet, kraj nje spavaju Tom,Ben, Kika,Lila…
Milka razmišlja o brojnim psima smještenim po hladnim,betonskim  boksovima skloništa i mačićima bezbrojnim , koji čekaju eutanaziju i mašta o njihovom, novom, toplom domu negdje daleko,
na „zapadu“

Godine indoktrinacije da je „zapad“ sve ono što je dobro,a da „istok“ ne valja,
napravili su svoje i u polju udomljavanja napuštenih životinja.

Dileri imaju čisto polje, trebaju samo doći i pobrati utržak.

„Moram im pomoći, moram“ – grozničavo razmišlja Milka i ne zna da je ona idealna žrtva za profesionalce, dilere u segmentu masovnog transporta napuštenih pasa i mačaka na ruti istok-  „zapad“  Njemačka, Austrija, Nizozemska i ostale zapadne države  postoje kao jedinstveni sinonim za imaginarni topli dom napuštenih pasa iz ex Jugoslavije, Ukrajine, Mađarske,  Španjolske, Portugala, Italije …

No da li je to baš tako?

Da li je moguće da su se svi ljubitelji pasa preselili na Zapad?
A na Istoku ostali živjeti ljudi koji životinje ne vole?

Da je na Zapadu Raj?
A na Istoku Pakao?


Da li je moguće da velik broj ljudi još uvijek , danas u svijetu interneta, kada su informacije svima dostupne, spremni apsolutno prihvatiti „zapad“ kao sinonim za bolji život kako za pse, tako i za ljude?

Zar još uvijek nismo shvatili što kapitalizam znači ne samo za gastarbajtere sa Istoka nego i za stanovnike „zapada“?
Zakon profita?

Nisu čuli za recesiju i velik broj radnika koji diljem „zapada“ ostaju bez posla te su prisiljeni ostaviti svoje ljubimce, neki radi gubitka posla,a neki radi godišnjih odmora?
Ili zato jer su im troškovi veterinara preskupi,a pas bolestan i star?!

Znate li da su talijanska , austrijska, njemačka službena prihvatilišta i azili prepuni!

Da u Njemačkoj  postoje liste čekanja za prijem životinje u sklonište.
Da u načelu ne primaju pse iz inozemstva nego isključivo pse, mačke i ostale životinje  iz svog okruga, grada, regije

Da vlasnik životinje mora platiti da bi Sklonište primilo psa ( ili ostale životinje ) koje vlasnik više ne može hraniti!
Da moraju dokazivati zašto ne mogu više držati psa ili mačku jer je inače ne prime.

Da li ste čuli za ilegalnu trgovinu ljudima na ruti Istok -Zapad?
Trgovinu drogom?
Trgovinu životinjama?
Niste!?

Nije čula ni Milka.

Milka ,u silnoj želji da ih spasi, šalje napuštene pse  i mačke  pravo u ruke dilere psima!

Javlja se na e mail poruke koje joj šalje tajanstvena osoba pod pseudonimom shiva@hotmail.com.
Sakuplja Milka ,a uz pomoć drugih volontera i financijska sredstva da bi psima platila put do
dogovorenog parkirališta , negdje u Salzburgu, na benzinskoj pumpi gdje predaju pse u ruke navodnog posrednika, koji tvrdi da ima , na kontaktu 25 potencijalnih udomitelja.
Evo ih, tu su iza čoška,( sic )

Dileri trguju Milkinim emocijama, seckaju joj srce , prodaju komad po komad…

Milka se vraća kući, otvara e mail i eventualno nakon tjedan, dva na njene uporne zahtjeve dobije fotku psa sa betonske podloge, nepoznatog dvorišta.
I zabranu da se više javlja jer na „zapadu“žive kulturni ljudi koji ne žele imati kontakt sa nekulturnim ljudima sa „istoka“

Tko zna, kakvi smo mi.
Mogli bi i mi zakucat na vrata . Tražiti da i nas udome ili možda da nam vrate novce za cijepljenje,čipiranje i steriliziranje pasa koje su Milka i njena prijateljica platile prije nego su ga poslale

Tko zna gdje je pas?!

Ne zna Milka da ima više vrsta dilera.

Ne, ne bi Milka tražila svoje novce natrag.

Neće ona gnjaviti nove udomitelje, neće ni tražiti njihove podatke.

Ona ne razmišlja tako.
Njoj su životinje sve.

Ona misli da je prirodno i potrebno da se ona žrtvuje i dala bi sve na svijetu ukoliko joj netko proda iluziju „novog toplog doma“
Milka neće sumnjati u dobre namjere „shive“ . Osoba koja joj se javila putem nepoznate e mail adrese i rekla da i ona voli pse!
To je Milki bilo dovoljno.

Naravno da uz nabrojene primjere ima i ljudi na “zapadu” koji vole pse. Vole mačke. Vole ptičice, žabe, iguane, vole ljude i jasne račune. Vole i ljudi sa “istoka”
Predrasude su stvorili “dileri” i održavaju ih na životu jer putem emocionalnih smicalica pokušavaju prodavati maglu.
Stari recept koji uvijek pali, nažalost.

No neki ljudi vole jasne i argumentirane priče.
Neki se  ne ustručavaju kritički razmišljati o svijetu oko sebe. I ne padaju na fore. Kako u  onom ljudskom, a tako i životinjskom svijetu.

Ne ustručavaju se razgovarati, dijalogizirati, potražiti odgovor

Vole bajke ali ne vjeruju u njih.
I ne vole da im se pričaju bajke o toplim domovima koji postoje negdje daleko u zemlji Nedođiji, negdje iznad duge, na „zapadu“

I ne vjeruju da je Svijet podijeljen na dvije strogo odvojene zone – loš „istok“ i plemenit „zapad“

Ukratko, to su ljudi koji imaju glavu i služe se s njome,a za udomljenje životinje traže istu garanciju koju bi tražili da udomljuju rođeno dijete.

Kladim se da ne bi dali dijete osobi koja piše e mail-e pod pseudonimom? Nego bi obavijestili policiju?! Zar ne?

Ne bi dali dijete ljudima koji preuzimaju u svoja vozila na pedesetak pasa (djece)  i voze ih ilegalno preko granice pod okriljem noći, omamljene da ne bi zalajali.

Naravno da i u zemljama bivše Jugoslavije , uz velik broj volontera, velik broj napuštenih životinja, manjak azila, manjak akcije besplatne sterilizacije i kastracije , postoji određen broj „domaćih“ dilera životinjama koji na ilegalnim transportima pasa i mačaka Istok via Zapad zarađuju!

Naravno da postoje i ludi dobrih namjera.No oni će udomiti jednog, dva, tri psa. Četiri , hm?! Možda i 4.
Neće udomiti 300 pasa i 200 mačaka!

Think!

Both comments and trackbacks are currently closed.
%d bloggers like this: